Укупно приказа странице

ponedeljak, 06. decembar 2010.

Trošenje života

Gubimo dan po dan.. Svaki od njih  nestaje sa zalaskom sunca i odnosi sa sobom dio naših života.. Da, odnosi ih u nepovrat.. Ili ih mi prepuštamo nepovratu, trošimo ih uzaludno.. Zapitamo li se kako ih  trošimo?!! Ne znamo ni sami ili čak ne želimo da znamo. Ono što znamo je da se dani  pretvaraju u sedmice, sedmice u mjesece, mjeseci u godine i...
Svaki tren u kom nismo uzdahnuli uz nekog ili nešto, svaki dan u kom smo beskorisno trošili minute, svaki sat proveden u odsustvu osjećanja potrošen je uzaludno. Proćerdan je..Kad nam se jednom okrene jedan dan, jedan sat, jedan minut i krene zaustaviti trošenje šta ćemo uraditi?  Nemoćni kao i uvijek kad je nešto bitno mi ćemo se predati  uzaludno potrošenom  životu i njegovom kraju.. Do tad, da li možemo nešto uraditi, nešto promjeniti? Sigurmo ne možemo zaustaviti vrijeme ali možemo  napraviti privid njegovog zaustavljanja.. Možemo šetati,voljeti, ljubiti.... Možemo plakati, sanjati, maštati... Možemo praštati, putovati, radovati se.. Možemo koristiti svaki dan koji dobijamo kao poklon ali ne..Mi biramo izumiranje stapajući se sa masom koju je dokolica uzela pod svoje..Sa masom koja nema cilj, nema maštu, nema želju ni volju, ni smisao.. Sa masom koja ne želi da nađe način, koja ne umije da misli.. Sa masom koja zna samo za porugu i gubljenje vremena.. Koja ima lažne vođe, lažne heroje i lažne idole.. Sa masom koja se služi jezikom samo da bi sasvim drugačijeg pojedinca izvrgivala ruglu.. Sa masom, sa ruljom, sa stadom izgubljenih duša, promašenih ljudi, jadnih mladosti i kukavnih djetinjstava.. Mi, obični smrtnici sa manjkom ambicija i viškom besmisla.. Mi mali jadnici koje je opsjela misao da je sasvim dovoljno za čovječanstvo da zauzimao prostor i uzimamo čist vazduh..Mi prolaznici... Znamo li  za buđenje ili smo osuđeni da kao što smo i došli nestanemo i odemo u zaborav sa svojim glupo i uzaludno potrošenim danima?!