Strah od pogleda u sebe i sopstvenu valjanost, strah od sukoba sa samim sobom i istinom o sebi, nedostatak ljudskih kvaliteta, nevjerovanje u sebe i svoja dostignuća, nemirenje sa bilo kojom vrstom ličnog neuspjeha i tuđeg uspjeha, najčešće rezultira bježanjem u sagledavanje drugih i skrivanjem u njihove istine i neistine, u njihov život. To je čuveni i kod nas odavno ustaljeni "preko-plotovski" pogled! Pogled koji nikad i ni po koju cijenu ne ide iz tuđeg dvorišta u naše, pa čak i ako smo nekim poslom sa one stane plota. Pogled koji uvijek ide iz dvorišta posmatrača preko tuđeg plota, jer tamo, naše oči i naša radoznalost itekako imaju posla, tuđeg naravno!
Zamislimo to ovako: svijet je jedno veliko pozorište, odigrali smo najvažniji prvi čin - rođenje. Od tada pa sve do posljednje uloge mi sebe same smatramo profesionalcima, genijima. Sve ispod tog nivoa je podbačaj, uništenje našeg ega. Mi na manje od glavne uloge, savršeno odigrane, ne računamo i samim tim greške su nemoguće. A kad se to desi, kad se potkrade greška, obavezno krivca potražiti u drugima. Ako to nije moguće, onda posegnuti za tuđim manama, nevoljama i greškama a sve u cilju umanjivanja naše greške.
Tu dolazi do izražaja ono naše iskustvo u gledanju preko tuđih plotova, tada se vidi koliko smo ogrezli u plotarenju i sa kojim sve informacijama o onima sa druge strane raspolažemo. Čak i ako se kod komšija, tamo iza plota, koji nam kroz oči bodu srce svojim uspjehom, ne dešava ništa loše, ako je tamo blagostanje ili vrt sa najljepšim cvijećem, možda čak i rasadnik ideja i umova, treba, zbog sebe sama, naš zakržljali mozak da vidi samo svoj odraz i reflektuje u narod takvu sliku. Treba, jer veoma je lako u svojim, zlobom i neuspjehom zamućenim očima izdići sebe, obično, iznad nekog ko u tom upoređivanju ne učestvuje. Zapamtite, ne treba nikako gubiti vrijeme i pokušavati doseći vrhunac radom.Ni pod razno ne treba raditi na sebi, to je dugo, naporno i ne isplati se. Može nas neko preteći. Bolje je nešto na brzinu odraditi pa i ako je ono što je brzo, kuso! Mnogo je bolje na mahove, prividno isplivavati na površnu pokušavajući povući na dno one koji možda mirno, sa druge strane plota, u hladu drveća sjede i piju kafu. One koji ponekad dignu čašu i nazdrave plotaru, njihovom stalnom posmatraču, komentarišući kako su najčešća dva stanja iz koji se rađa opsesija, zaljubljenost i strah. Sve drugo, onog sa druge strane plota učinilo bi ravnodušnim.
P. S.
Ako sam ovo loše napisala, ako je nepovezano, promašeno, nikakvo, budite srećni što pred vašim očima nije tekst mog komšije, onog sa druge strane plota, to je tek užas!
Vijesti 14.01.2011.god.
