Mali je broj onih u Crnoj Gori koji već evo puna tri mjeseca ne pokušavaju dokučiti iz sopstvenih, medijskih, čaršijskih i raznih drugih izvora pita li se novi premijer zaista ili je i posle bivšeg, bivši.
No, mislim da ćete bez pogleda sa moje tačke gledišta i moje skromne pomoći saznati što je po srijedi, ili ko jer ja nisam u toku. Ovi sa strane, koji nam kroje kapu i prema kojima se, da budem gruba namještamo, znaju to već odavno, mnogo bolje nego mi. Situacija sa zbivanjima u Crnoj Gori inače odavno je slična onoj u kojoj muž kog vara žena, poslednji saznaje da je rogonja, da ne kažem poslednji saznaje da su mu nabili rogove, bilo bi dvosmisleno.
Elem, "ko se pita" ne bi bilo toliko važno kad bi i mi i oni shvatili da se ništa ne može samo od sebe promjeniti i to samo i jedino zbog toga što je sada neko drugi predsjednik Vlade. Jeste da novi premijer ima facebook profil, redovno ga ažurira, piše blogove i možda ostavlja prostora da se pitamo kad stiže da radi, ali...Možda ne bi bilo loše da i mi počnemo mijenjati svoje navike ako želimo da nam komad evropskog neba bude vedar a ne vječito tmuran i oblačan.
Sjedimo skrštenih ruku ova duga tri mjeseca, duža nego ista tri mjeseca prethodne godine jer svi očekujemo nešto od njega, kao da mu je u decembru prošle godine dat čarobni štapić i beskonačno velik broj mogućnosti, a ne obratno, običan štapić a za mogućnosti mora da se snađe. "Naslijedio" je priznaćete, nas ovakve kakvi smo, željni vječitog uvida u sve tuđe poslove, željni zanimanja za sve što nas se ne tiče ali nas ka tome goni puka radoznalost. Uvid u tuđe "rabote" oduzima nam vrijeme da uvidimo sebe u sebi, da se posvetimo svom životu i svojim poslovima ali nam to prija jer u startu imamo opravdanje za sebe ako nam kasnije neki bitni momenti iz svog života promaknu. Zaboga, brinuli smo o nečem drugom. Osim nas, ovakvih, sveznajućih i svemogućih naslijedio je i sve probleme, sve uslove Evropske komisije, sve zadatke.
I evo nas! Nakon prvih sto dana od kad je tu, mada je i prije bio sa nama, mi se i dalje pitamo pita li se On, a On je u najmanju ruku drugačiji, jesmo li primjetili to? Imali smo prije njega veliki broj ženskih glasača partije DPS-a koji su glasali samo zbog starog premijera. Koliko vas je makar jednom, od neke žene čulo rečenicu, "Viđi ga! Visok, crn, zgodan, pravi Crnogorac. Kako da ga ne glasam?". Mislite li da ih je u tom trenutku bilo briga kakav je program partije za koju se glasa? Ne, jer su svi glasali za njega, ne za partiju!
Što se sad dešava?
Crn nije, previsok i nije nešto, a u ljepotu mu ne diram. "Ljepota je u oku posmatrača", nekad je neko zapisao. Ja vjerujem da je i u našim očima ostalo malo ljepote koju bi trebali vidjeti zbog sebe, ne zbog drugih, jer sasvim je prirodno da lijepe slike oku prijaju mnogo bolje nego ružne. No, da ne pišem hvalospjev, nije mi to bila namjera, i pored toga što je dostupniji nego prethodni izostaje ona pažnja koju je bivši premijer izazivao. Tokom radnih posjeta crnogorskim opštinama ne primejtih žene, đecu, penzionere koji čekaju po ulicama i mašu kao nekad Titu i kao do skoro Milu. Izostaje, čini mi se i ono vaskoliko fotografisanje uz premijera, ili se varam?!
Da li je to dokaz da naš narod ipak više voli dominaciju nad sobom nego ravnopravnost?
Da li nam treba vremena da se naviknemo na novog premijera i "zbližimo" sa njim dovoljno da bi ga "zagrlili za sliku", ili smo, što mi je trenutno najprihvatljivije i dalje odlični glumci pa ne predstavljamo sebe nego dodijeljene nam uloge, neko će drugi otkriti, ako ga bude zanimalo. Mene zanima konačan ishod svega ovoga, kao optimista,želim da vjerujem da će novi premijer pokazati da naslov mog pisanja može biti i izmjenjen.
Možda mi da motiv da za neko kratko vrijeme napišem tekst pod naslovom "Milo silni i Igor prejaki".
No, mislim da ćete bez pogleda sa moje tačke gledišta i moje skromne pomoći saznati što je po srijedi, ili ko jer ja nisam u toku. Ovi sa strane, koji nam kroje kapu i prema kojima se, da budem gruba namještamo, znaju to već odavno, mnogo bolje nego mi. Situacija sa zbivanjima u Crnoj Gori inače odavno je slična onoj u kojoj muž kog vara žena, poslednji saznaje da je rogonja, da ne kažem poslednji saznaje da su mu nabili rogove, bilo bi dvosmisleno.
Elem, "ko se pita" ne bi bilo toliko važno kad bi i mi i oni shvatili da se ništa ne može samo od sebe promjeniti i to samo i jedino zbog toga što je sada neko drugi predsjednik Vlade. Jeste da novi premijer ima facebook profil, redovno ga ažurira, piše blogove i možda ostavlja prostora da se pitamo kad stiže da radi, ali...Možda ne bi bilo loše da i mi počnemo mijenjati svoje navike ako želimo da nam komad evropskog neba bude vedar a ne vječito tmuran i oblačan.
Sjedimo skrštenih ruku ova duga tri mjeseca, duža nego ista tri mjeseca prethodne godine jer svi očekujemo nešto od njega, kao da mu je u decembru prošle godine dat čarobni štapić i beskonačno velik broj mogućnosti, a ne obratno, običan štapić a za mogućnosti mora da se snađe. "Naslijedio" je priznaćete, nas ovakve kakvi smo, željni vječitog uvida u sve tuđe poslove, željni zanimanja za sve što nas se ne tiče ali nas ka tome goni puka radoznalost. Uvid u tuđe "rabote" oduzima nam vrijeme da uvidimo sebe u sebi, da se posvetimo svom životu i svojim poslovima ali nam to prija jer u startu imamo opravdanje za sebe ako nam kasnije neki bitni momenti iz svog života promaknu. Zaboga, brinuli smo o nečem drugom. Osim nas, ovakvih, sveznajućih i svemogućih naslijedio je i sve probleme, sve uslove Evropske komisije, sve zadatke.
I evo nas! Nakon prvih sto dana od kad je tu, mada je i prije bio sa nama, mi se i dalje pitamo pita li se On, a On je u najmanju ruku drugačiji, jesmo li primjetili to? Imali smo prije njega veliki broj ženskih glasača partije DPS-a koji su glasali samo zbog starog premijera. Koliko vas je makar jednom, od neke žene čulo rečenicu, "Viđi ga! Visok, crn, zgodan, pravi Crnogorac. Kako da ga ne glasam?". Mislite li da ih je u tom trenutku bilo briga kakav je program partije za koju se glasa? Ne, jer su svi glasali za njega, ne za partiju!
Što se sad dešava?
Crn nije, previsok i nije nešto, a u ljepotu mu ne diram. "Ljepota je u oku posmatrača", nekad je neko zapisao. Ja vjerujem da je i u našim očima ostalo malo ljepote koju bi trebali vidjeti zbog sebe, ne zbog drugih, jer sasvim je prirodno da lijepe slike oku prijaju mnogo bolje nego ružne. No, da ne pišem hvalospjev, nije mi to bila namjera, i pored toga što je dostupniji nego prethodni izostaje ona pažnja koju je bivši premijer izazivao. Tokom radnih posjeta crnogorskim opštinama ne primejtih žene, đecu, penzionere koji čekaju po ulicama i mašu kao nekad Titu i kao do skoro Milu. Izostaje, čini mi se i ono vaskoliko fotografisanje uz premijera, ili se varam?!
Da li je to dokaz da naš narod ipak više voli dominaciju nad sobom nego ravnopravnost?
Da li nam treba vremena da se naviknemo na novog premijera i "zbližimo" sa njim dovoljno da bi ga "zagrlili za sliku", ili smo, što mi je trenutno najprihvatljivije i dalje odlični glumci pa ne predstavljamo sebe nego dodijeljene nam uloge, neko će drugi otkriti, ako ga bude zanimalo. Mene zanima konačan ishod svega ovoga, kao optimista,želim da vjerujem da će novi premijer pokazati da naslov mog pisanja može biti i izmjenjen.
Možda mi da motiv da za neko kratko vrijeme napišem tekst pod naslovom "Milo silni i Igor prejaki".
