Flertovanje sa Bogom ili gaćicama do vrata raja

Misliti  da je  izvor moći Bog, Buda,sam Đavo. 

Vjerovati da su nečije usne izvor moći, možda da  je moć  novac ili nešto sasvim deseto opšte je prihvaćeno,

ali vjerovati u mađije a flertovati sa Bogom i crkvom prilično je čudno, no, ne i rijetko.

Izvinite, da li je neko od vas podupro zid manastira sa gaćama ili je to neki posjetilac ostavio, pitala sam  momka koji u gornjem Ostroškom manastiru stoji pored izloženih knjiga, brojanica, kalendara, olovaka, cd-ova i svega na čemu je moguće ispisati ili zabilježiti ime Svetog Vasilija Ostroškog, njegov lik  ili čuda koja je napravio.

Da je bio zbunjen i nije nešto previše, ali ni upoznat sa gaćicama koje su postale dio ograde od manastirske terase iz ko zna kog razloga.

Prokomentarisao je da su  svi ljudi različiti i  da dolaze ovamo sa različitim namjerama.

"Ko zna što je neko tim htio da postigne i kakav je njegov cilj", reče manastirski momak i nastavi

sa prodajom čudotvornih predmeta.

Nego da se vratim na sprat manastira na kom su gaćice postale dio zida.

Namještanje društva za  fotografiju, moj pogled kroz objektiv, zatim  izraz čuđenja na licu i napad smjeha svih prisutnih. Nepun metar od toga stoji lijepo napisano upozorenje da se ne ostavljaju brojanice na tom mjestu, za gaćice ili neki drugi komad odjeće, upozorenja nema.

Da li je neko želio uzidati dio sebe u svetilište na tako čudan način?  Zazidati nekog drugog?

Da li je skidao ili bacao "čini"?  Prinio žrtvu? Pokušao okajati grijeh učinjen u tom komadu odjeće?

Ili ih je neko jednostavno skinuo i stavio tu ne znajući gdje bi ih drugo smjestio u tom trenutku, pitanja su na koja mi nije poznat odgovor.

Ono što mi je poznato, to je da je i sjutradan od mog prvog susreta sa platnenim ukrasom na manastirskoj terasi isti detalj bio tu.  Vidjeh ga jer me opet put tamo nanio, a po malo  i radoznalost.

Na žalost ,slika gaćica ili bilo kakve druge tkanine ostavljene tamo na taj način, ni malo nije lijepa za oko, bez obzira na razlog zbog kog idete u manastir!

 Vjerujem da je onaj čija je ideja bila da to uradi neko od onih koji najčešće, kad ne znaju završiti rečenicu ili se pokušaju pravdati uzviknu "Ostroga mi", s tim što je ovo sa gaćicama drugi stepen Ostrogamije -  bolesti koja već odavno ima  karakter epidemije.

Milo silni i Igor nejaki

Mali je broj onih u Crnoj Gori koji  već evo puna tri mjeseca ne pokušavaju dokučiti iz sopstvenih, medijskih, čaršijskih   i raznih drugih izvora pita li se novi premijer zaista ili je i posle bivšeg, bivši. 
No, mislim da ćete bez pogleda sa moje tačke gledišta i moje skromne pomoći saznati što je po srijedi, ili ko jer ja nisam u toku. Ovi sa strane, koji nam kroje kapu i prema kojima se, da budem gruba namještamo, znaju to već odavno, mnogo bolje nego mi. Situacija sa zbivanjima u Crnoj Gori inače odavno je slična onoj u kojoj muž kog vara žena, poslednji  saznaje da je rogonja, da ne kažem  poslednji saznaje da su mu nabili rogove, bilo bi  dvosmisleno. 
Elem, "ko se pita" ne bi bilo  toliko važno kad bi i mi i oni shvatili  da se ništa ne može samo od sebe promjeniti i to  samo i jedino zbog toga što je sada neko drugi predsjednik Vlade. Jeste da novi premijer ima facebook profil, redovno ga ažurira, piše blogove i možda ostavlja prostora da se pitamo kad stiže da radi, ali...Možda ne bi bilo loše da i mi počnemo mijenjati svoje navike ako želimo da nam komad evropskog neba bude vedar a ne vječito tmuran i oblačan. 
Sjedimo skrštenih ruku ova duga tri mjeseca, duža nego ista tri mjeseca  prethodne godine jer svi očekujemo nešto od njega,  kao da mu je u decembru prošle godine  dat čarobni štapić i beskonačno velik broj mogućnosti, a ne obratno, običan štapić a za mogućnosti mora da se snađe. "Naslijedio"  je priznaćete, nas ovakve kakvi smo, željni vječitog uvida u sve tuđe poslove, željni zanimanja za sve što nas se ne tiče ali  nas ka tome goni puka radoznalost. Uvid u tuđe "rabote" oduzima nam vrijeme  da uvidimo sebe u sebi, da se posvetimo svom životu i svojim poslovima ali nam to prija jer  u startu imamo opravdanje za sebe ako nam kasnije neki bitni momenti iz svog života promaknu. Zaboga, brinuli smo o nečem drugom. Osim nas, ovakvih, sveznajućih i  svemogućih naslijedio je  i sve probleme, sve uslove Evropske komisije, sve zadatke.

I evo nas! Nakon prvih sto dana od kad je tu, mada je i prije bio sa nama, mi se i dalje pitamo pita li se On,  a On je u najmanju ruku drugačiji, jesmo li primjetili to? Imali smo prije njega veliki broj ženskih  glasača partije DPS-a koji su glasali samo zbog starog premijera. Koliko vas je makar jednom, od neke žene  čulo rečenicu, "Viđi ga! Visok, crn, zgodan, pravi Crnogorac. Kako da ga ne glasam?". Mislite li da ih je u tom trenutku bilo briga kakav je program partije za koju se glasa? Ne, jer su svi glasali za njega, ne za partiju! 

Što se sad dešava? 
Crn nije, previsok i nije nešto, a u ljepotu mu ne diram. "Ljepota je u oku posmatrača", nekad je neko zapisao. Ja vjerujem da je i u našim očima ostalo malo ljepote  koju bi trebali vidjeti zbog sebe, ne zbog drugih, jer sasvim je prirodno da lijepe slike oku prijaju mnogo bolje nego ružne. No, da ne pišem hvalospjev, nije mi to bila namjera,  i pored toga što je dostupniji nego prethodni  izostaje ona pažnja koju je bivši premijer izazivao. Tokom radnih posjeta crnogorskim opštinama ne primejtih žene, đecu, penzionere koji čekaju po ulicama i mašu kao nekad Titu i kao do skoro Milu. Izostaje, čini mi se  i ono vaskoliko fotografisanje uz premijera, ili se varam?!
Da li je to dokaz da naš narod ipak više voli dominaciju nad sobom nego ravnopravnost? 
Da li nam treba vremena da se naviknemo  na novog premijera i "zbližimo" sa njim dovoljno da bi ga "zagrlili za sliku", ili smo, što mi je trenutno najprihvatljivije i dalje odlični glumci pa ne predstavljamo sebe nego dodijeljene nam uloge, neko će drugi otkriti, ako ga bude zanimalo. Mene zanima konačan ishod svega ovoga, kao optimista,želim da vjerujem da će novi premijer pokazati da naslov mog pisanja može biti i izmjenjen. 
Možda  mi da motiv da  za neko kratko vrijeme napišem tekst  pod naslovom "Milo silni i Igor prejaki".