Bjelopavlićka Jelisejska polja

"Smatralo se da Danilovgrad "ima budućnost", iako je bio "smješten" između mnogo jačih - Podgorice i Nikšića", piše u knjizi "Danilovgrad kroz istoriju" koju potpisuje akademik  dr. Zoran Lakić. 

U uvodnom dijelu već pomenute  knjige  možete pročitati da je prema Almanahu Kraljevine Jugoslavije  - Banovina Zetska, (Cetinje 1931 godina, strana 207), popis pokazao da je Danilovgrad smješten na 595 km2 i da je imao  9 opština, 92 naselja,  4120  domaćinstava i 22719 stanovnika. U tom periodu   prema Almanahu  šematizma Zetske Banovine pod pšenicom  bilo je  540 hektara zemljišta,pod  kukuruzom preko 2500 hektara, 120 pod krompirom, 340 pod povrćem, a na 115 hektara bio je zasađen duvan. 

U gradu je bilo 11 kafana i 12 trgovačkih radnji, dvije zdravstvene stanice bile su  u samom gradu i tri u Spužu, osim toga imao je  Crepanu, apoteku, bolnicu za umobolne, sirotište, a za kulturno prosvjetni  život Danilovgrada navodi autor da je bio  "iznad objektivnih mogućnosti", jer su ga sposobni kadrovi znali osmisliti pa su neki od sadržaja prevazilazili značaj "malog palanačkog mjesta".

Mreža osnovnih škola bila je prilično razvijena. Davne  1921 godine osnovne škole radile su u Danilovgradu, Bralenovici, Ždrebaoniku, Slatini, Frutku, Barama Šumanovića, Gostilju, Ostrogu, Pavkovićima, Spužu, Gornjem i Donjem Zagaraču, Komanima,  a 1924  godine otvorene su  škole u Bogetićima, Bogmilovićima, Drenovštici, Martinićima, Ćeliji i Gornjem Frutku i 1930 godine obnovljena je škola u Orjoj Luci. 
Niža Gimnazija, Učiteljska škola, Ženska zanatska prije osam decenija  radile su u Danilovgradu, a još u vrijeme stare Crne Gore postojala su  kulturno - umjetnička društva "Jedinstvo" i nešto kasnije osnovana "Prosvjeta" u Danilovgradu i "Zora" u Spužu.
Ukupnom  razvoju opšte kulture stanovništva, navodi se u knjizi,  doprinjela je  škola modernih plesnih igara i knjižara "Napredak".


Da li danas, osamdeset godina nakon što je imao 22.719 stanovnika Danilovgrad ima budućnost i što doprinosi razvoju opšte kulture stanovništva?

Nije baš sve isto kao tada. 
Smješten je na 501 km2, nema ovoliko osnovnih škola, bolnica, sirotišta, Crepane, ali kafane su tu. Čini mi se  svih 11, a možda ih ima i više.

I trgovine su brojem tu.  Ljudi se  vraćaju poljoprivredi.  Ne u ovoj mjeri jer su na dobrom dijelu parcela izrađeni neki objekti, ali radi se nešto.
Nisam baš sigurna da se sadi duvan,  ili pamuk, čije plantaže na Viškom polju pamte stariji sugrađani, ali krompir da, garantovano.

"To što je  smješten između administrativnog centra Podgorice i nekad industrijskog centra Nikšića, Danilovgradu ne može biti mana", kazao je  prije par dana studentima Ekonomskog fakulteta - Univerziteta Crne Gore aktuleni predsjednik opštine Danilovgrad , koja po poslednjem popisu ima 5 hiljada  stanovnika manje nego 1931 godine.
Studente koji su posjetili grad na obali Zete zanimalo je da li će tu uskoro biti otvoren neki fakultet.  Đuranović im je  kazao  da "trenutno ne razmišlja o otvaranju fakulteta u Danilovgradu", pa ni fakulteta za hortikulturu kog nema u blizini, a za koji su ga konkretno studenti pitali.
"Zbog blizine Podgorice otvaranje fakulteta ovdje možda ne bi bilo dobro" kazao je Đuranović. 

Blizina Podgorice, citirala sam ga već, "ne ometa razvoj Danilovgrada", to valjda nema veze sa fakultetom.

 To što je  zbog  velike mreže škola u Danilovgradu procenat nepismenih muškaraca 1931 godine bio identičan  ukupnom procentu pismenig stanovništva u drugim krajevima, svega 23 %  i što je imao veliku mrežu škola sada je  samo prošlost i dio istorije.

Danilovgrad, koji se nekad ponosio učiteljskom školom sada ima  Policijsku akademiju  u kojoj su uglavnom polaznici iz drugih crnogorskih gradova, i Regionalnu  školu za državne kadrove u kojoj takođe nisu danilovgrađani. Danilovgrad ima i jednu gimnaziju, a broj osnovnih škola manji je za više od tri četvrtine.

Danilovgrad  nema knjižaru u kojoj je moguće kupiti knjigu, izuzev onih u kojima se đaci opremaju za školu, a kultura  u gradu  priča  je za sebe.

Do prije par godina poznat po književnim večerima na obali Zete, grad sa najljepšom starom  bioskopskom salom, sa mnogo duha i umjetnicima čija djela zaslužuju da se u njihovu čast organizuju kulturna zbivanja,   danas kulturno umire. 

I ako je kultura prepuštena onima koji su sposobni kadrovi  ništa manje od onih  koji su osmišljavali kulturni život tridesetih godina prošlog vijeka, neki drugi nesposobni kadrovi svezali su im ruke i maštu pa  sada "kulturni" sadržaji ne postoje ili su na nivou "malog palanačkog mjesta".

Sportski sadržaji za nijansu  su bolje kotirani od kulturnih.

Klub sa bogatom tradicijom  koji je iznjedrio velikana ženskog rukometa,  Zoricu  Pavićević. 

Klub iz kog  je potekla jedna od trenutno najboljih, ako ne i najbolja  crnogorska rukometašica  Marija Jovanović.
Klub koji je mogao opet blistati, ŽRK Danilovgrad, osnovan 1972 godine,  mjesecima nije okupio igračice!

Fudbalski klub Iskra  osnovan 1919 godine, nekadašnji pokretač svih fudbalskih aktivnosti ne može da igra utakmice na svom terenu jer nema adekvatne svlačionice!

Danilovgrađani, oni koji pamte priče starijih znaju da nije sve isto, ali kao i tada kada  je Danilovgrad  prvi imao urbanistički plan koji je 1869 godine po zamisli kjnaza Nikole izradio Dragiša Milutinović, ovih dana  priprema se  izrada novog prostorno urbanističkog plana.

Po pisanoj zaostavštini  inženjera Milutinovića  vidi se da je u urbanističkom planu trebalo pored privatnih građevina i ulica "načiniti" planove i za neke javne građevine koje su se  trebale zidati u novoj varoši. Trebalo je planirati Novi dvor Njegove Svetosti, Senat, Tavnicu, Školu, Crkvu, Kule za odbranu mosta.
Milutinović je,  pored ovih sadržaja, definisao  i uređenje korita Zete, pravce glavnih saobraćajnica i kapacitete širenja i modernizacije trgovine, a u tekstualnom  dijelu plana  naglasio je  da nova varoš na Ćeranića Glavici ima kapacitet od 15 hiljada žitelja i da joj je namijenjeno mjesto glavnog privrednog centra Crne Gore.

Još uvijek nismo  došli do broja  koji je Milutinović planirao. Uži dio grada nema predviđenih 15000 stanovnika, uređenje korita Zete  je  toku, ali i dalje planiramo nešto.

Govoreći o planiranju grada, već pomenutim studentima, Đuranović je pričao i o umjeću i vizijama inžinjera  Dragiše Milutinovića koji je  te davne 1869 godine   osmislio Danilovgrad i u njemu,  reče Đuranović, "široku ulicu koja podsjeća na pariske avenije"!

Zahvaljujući Milutinovićevoj viziji opisanoj iz Đuranovićevog ugla, da bi prekratili dokolicu sve dok  ne oživi kultura u gradu na obali Zete, stanovnici  Danilovgrada mogu uživati u šetnji  zamišljenim Šanzelizeom ili Jelisejskim poljima, a mogu i ispijajući kafu na nekoj od terasa uživati u  pogledu na zamišljeni  Montmartr ili Ajfelov toranj, Potrebna im je samo mašta..  À bientôt..