Укупно приказа странице

utorak, 31. januar 2012.

Mogu li bjelopavlićke kokoške u EU?

Nedavno je Evropska komisija opomenula 13 zemalja Evropske unije u kojima i dalje, 12 godina nakon donošenja direktive, živi 47 miliona "ilegalnih kokošaka" koje nose jaja u strarim, premalim kavezima. 
Zabrinjavajuće! 

Iz EK pojasnili su da im je dobrobit životinja veoma bitna, te da je zbog  toga i donesena direktiva koju pojedine članice EU ne poštuju. 
Po propisima EU kavezi moraju imati  površinu od najmanje   750 cm2  po kokoški, sve ispod toga je prekršaj. 

Zabrinjavajuće, još jednom! 
Taman kad smo smogli snage da se suočimo sa korupcijom, organizovanim kriminalom i riješili da se uhvatimo u koštac sa izazovima 23. i 24. poglavlja pojavile su se, kako to obično biva, neke "kokoške".. 

Odavno me nešto nije ovoliko zabrinulo. 
Ni sve češće pucnjave po crnogorskim gradovima, pa ni to što su nam "umakli"  narko bosovi, a čak ni ovih  22 ili 132 miliona eura koje ćemo  mada ih nismo trošili , vraćati.
Pa ni nerasvjetljena ubistva, ni sve nebezbjednije stanje na našim ulicama, sve veći računi za struju, gorivo, telefone.. Sve veći troškovi života..

Kokoške? Što ćemo  sa njima?

Poznato  je da ima "kokošaka"  koje su dobile  mnogo više prostora od  ovih 750  kvadratnih cm  koje propisuje EU, ali ne bih o njima. 
Neke  od njih, iako mi  nije jasno kako su se tu obrele, sjede na veoma bitnim mjestima, ali ne bih ni o njima.  Valjda uredno kokodaču i leže na jajima.

Nego, da ne širim teritoriju, osvrnula bih se na  meni najbliži  "kokošinjac".

Fabrike, koje su nekad hranile veliki broj usta   prodate su  ili su podijeljenje kumovima, rođacima, prijateljima...Neke su nakon "čerupanja" skroz propale..  Većina radnika koji su radili u tim fabrika  tokom minule dvije decenije ostala je bez posla.Najveći dio njih ima brojne familije koje su izdržavali od zarade u tim fabrikama, i već isti ti  godinama čekaju da im se isplati otpremnina. Da im se isplati  ta "crkavica" od koje bi možda svojoj  djeci kupili cipele za zimu, ali  para nema, nema!
Čekajući pare oni gomilaju račune za struju, vodu, ređaju čitave  stupce u sveskama marketa  u kojima uzimaju  hranu  na crtu,a  para i dalje nema, nema!

Možda po standardima našh posmatrača  ne treba davati pare stanovništvu. 
Kad bi dobili pare sigurno bi imali raznih ideja, pa i onih da kupuju jaja koja snesu "ugrožene kokoške"..
Stanje u ovom "kokošinjcu"  uprkos   onima koji  ne propuštaju priliku da ga  u javnim nastupima prikažu kao oazu blagostanja, veoma je loše.
Sve jasnije  uz jutarnju kafu  slušamo koja trafika, kafana, kuća ili prodavnica je tokom noći obijena, a počinioca nema, samo tragovi. 
Sve glasnije čujemo   roditelje koji kukaju  zbog toga "što su pravili sirotinju", a kad su je pravilim radili su oboje.. Nego, kao da je koga briga za to, pa i mene više to  ne  zabrinjava.
Brine me što  ćemo sa kokoškama! 

Pokušavala sam uporno da objasniim starijoj gospođi iz jednog bjelopavlićkog sela da njenih pedesetak  koka, koje uporno utrpava u kokošinjac površine oko šest kvadratnih metara neće moći u Evropsku uniju i da hitno mora napraviti akcioni plan za transformaciju kokošinjca. 

Istovremno ona je pokušavala meni da  objasni da je važnije  urediti  škole,gradske ulice, pohapsiti kriminalce. Da je značajnije objasniti predsjedniku Opštine da mora biti predsjednik svih građana, a ne samo članova partije kojoj pripada. Da je  nužnije vidjeti kako će se plaćati računi za struju, ako se još, uprkos savjetima  mladog  premijera i maga od Maroka, Igora Lukšića nismo navikli.
Da je bolje stvarati ambijent u kom će našu djecu za nekoliko godina čekati siguran posao, da je značajnije podsjetiti na aferu "listing", Telekom, na nerasvjetljene smrti u ZIKS-u.  Da bi ona rađe makla drogu sa ulica, nego se "bakćala" transformacijom kokošinjca... 

Znaju li tamo u EK da naše kokoške pasu, pitala me?
Znaju li oni da ih ja puštim po cijeli dan na livadu i nadgledam da ih kakav kobac ili lisica ne ponesu, da ih đavolu ne predam.
Neka oni drže te njihove u 750 kvadrata ako hoće, nikad im žumance neće bit  crveno ka’ od moje Pirge, reče ona.

Nismo našle zajednički jezik. Ja sam shvatila njenu poruku, ali što će ona sa kokoškama?
Ne znam što ću zateći kad odem ponovo do nje.  Nadam se da me shvatila.
Ne bi bilo lijepo da u prelomnom trenutku neki  stručnjak iz EK, taman kad "završimo"  svako poglavlje i dobijemo prelaznu ocjenu kaže - aha, nema dalje, kokoške iz Bjelopavlića ne mogu u Evropsku Uniju!

Bojim se da bi u odsustvu akcionog plana za transformaciju kokošinjaca širom Crne Gore ovi naši naredili da se kokoške istrijebe, njima je izgleda najlakše neutralisati ono ili one koji im stoje na putu!

Zabrinuta sam! Brine me pitanje znaju li ovi iz EK da ništa ne može zasmrdjeti  kao naš mućak. Očit primjer za to je što sve češće smrdi na milionske prevare.
Nadam se da će to imati u vidu kad bu pravili plan za proširenje  kokošinjca!