Nedavno je Evropska komisija opomenula 13 zemalja Evropske
unije u kojima i dalje, 12 godina nakon donošenja direktive, živi 47 miliona
"ilegalnih kokošaka" koje nose jaja u strarim, premalim kavezima.
Zabrinjavajuće!
Iz EK pojasnili su da im je dobrobit životinja veoma bitna,
te da je zbog toga i donesena direktiva koju pojedine članice EU ne
poštuju.
Po propisima EU kavezi moraju imati površinu od
najmanje 750 cm2 po kokoški, sve ispod toga je prekršaj.
Zabrinjavajuće, još jednom!
Taman kad smo smogli snage da se suočimo sa korupcijom,
organizovanim kriminalom i riješili da se uhvatimo u koštac sa izazovima 23. i
24. poglavlja pojavile su se, kako to obično biva, neke "kokoške"..
Odavno me nešto nije ovoliko zabrinulo.
Ni sve češće pucnjave po crnogorskim gradovima, pa ni to što
su nam "umakli" narko bosovi, a čak ni ovih 22 ili 132
miliona eura koje ćemo mada ih nismo trošili , vraćati.
Pa ni nerasvjetljena ubistva, ni sve nebezbjednije stanje
na našim ulicama, sve veći računi za struju, gorivo, telefone.. Sve veći
troškovi života..
Kokoške? Što ćemo sa njima?
Poznato je da ima
"kokošaka" koje su dobile mnogo više prostora od ovih 750 kvadratnih cm koje propisuje EU, ali ne bih o njima.
Neke od njih, iako mi
nije jasno kako su se tu obrele, sjede na veoma bitnim mjestima, ali ne
bih ni o njima. Valjda uredno kokodaču i
leže na jajima.
Nego, da ne širim teritoriju, osvrnula bih se na meni najbliži "kokošinjac".
Fabrike, koje su nekad hranile veliki broj usta prodate su ili su podijeljenje kumovima, rođacima, prijateljima...Neke su nakon "čerupanja" skroz propale..
Većina radnika koji su radili u tim fabrika tokom minule dvije decenije
ostala je bez posla.Najveći dio njih ima brojne familije koje su
izdržavali od zarade u tim fabrikama, i već isti ti godinama čekaju da im se
isplati otpremnina. Da im se isplati ta "crkavica" od koje bi možda svojoj djeci
kupili cipele za zimu, ali para nema,
nema!
Čekajući pare oni gomilaju račune za struju, vodu, ređaju čitave stupce u sveskama marketa u kojima uzimaju hranu
na crtu,a para i dalje nema, nema!
Možda po standardima našh posmatrača ne treba
davati pare stanovništvu.
Kad bi dobili pare sigurno bi imali raznih
ideja, pa i onih da kupuju jaja koja snesu "ugrožene kokoške"..
Sve jasnije uz jutarnju kafu slušamo koja trafika, kafana, kuća ili prodavnica je tokom noći obijena, a počinioca nema, samo tragovi.
Sve glasnije čujemo roditelje koji kukaju zbog
toga "što su pravili sirotinju", a kad su je pravilim radili su
oboje.. Nego, kao da je koga briga za to, pa i mene više to ne zabrinjava.
Brine me što ćemo sa
kokoškama!
Pokušavala sam uporno da objasniim starijoj gospođi iz
jednog bjelopavlićkog sela da njenih pedesetak koka, koje uporno utrpava
u kokošinjac površine oko šest kvadratnih metara neće moći u Evropsku uniju i
da hitno mora napraviti akcioni plan za transformaciju kokošinjca.
Istovremno ona je pokušavala meni da objasni da je važnije urediti škole,gradske ulice, pohapsiti kriminalce. Da je
značajnije objasniti predsjedniku Opštine da mora biti predsjednik svih građana,
a ne samo članova partije kojoj pripada. Da je nužnije vidjeti kako će se
plaćati računi za struju, ako se još, uprkos savjetima mladog premijera
i maga od Maroka, Igora Lukšića nismo navikli.
Da je bolje stvarati ambijent u kom će našu djecu za
nekoliko godina čekati siguran posao, da je značajnije podsjetiti na aferu
"listing", Telekom, na nerasvjetljene smrti u ZIKS-u. Da bi ona rađe makla
drogu sa ulica, nego se "bakćala" transformacijom kokošinjca...
Znaju li tamo u EK da naše kokoške pasu, pitala me?
Znaju li oni da ih ja puštim po cijeli dan na livadu i nadgledam
da ih kakav kobac ili lisica ne ponesu, da ih đavolu ne predam.
Neka oni drže te
njihove u 750 kvadrata ako hoće, nikad im žumance neće bit crveno ka’ od moje Pirge, reče ona.
Nismo našle zajednički jezik. Ja sam shvatila njenu poruku, ali
što će ona sa kokoškama?
Ne znam što ću zateći kad odem ponovo do nje. Nadam se
da me shvatila.
Ne bi bilo lijepo da u prelomnom trenutku neki stručnjak
iz EK, taman kad "završimo" svako poglavlje i dobijemo
prelaznu ocjenu kaže - aha, nema dalje, kokoške iz Bjelopavlića ne mogu u
Evropsku Uniju!
Bojim se da bi u odsustvu akcionog plana za transformaciju
kokošinjaca širom Crne Gore ovi naši naredili da se kokoške istrijebe, njima je
izgleda najlakše neutralisati ono ili one koji im stoje na putu!
Zabrinuta sam! Brine me pitanje znaju li ovi iz EK
da ništa ne može zasmrdjeti kao naš mućak. Očit primjer za to je što
sve češće
smrdi na milionske prevare.
Nadam se da će to imati u vidu kad bu pravili plan za proširenje
kokošinjca!