Укупно приказа странице

petak, 30. septembar 2011.

Onaj tko je drag

Gospođo divo od Konavla , ne zamjeri što ti neću napisati ime, mnogi su ga i mnogo puta, sa razlogom ili bez njega  ispisivali.
Gospođo divo ne zamjeri ni što ću se, mada zgrožena tvojim postupcima i izjavama truditi da te ne povrijedim, iako  vjerujem  da bi i meni oprostila.

Čak ću otići tako daleko i vjerovati da bi "velika"  ti  bila djelimično srećna zbog mene "male"  ako se izrazim i na taj način. I još ću vjerovati da u tvom "velikom" srcu nema mjesta ljutnji na nas male.

Gospođo divo, ne mogu ovo pismo početi ni sa poštovana jer bi bilo neiskreno, neiskrenost ne zaslužuješ.
Ne želim ti sakrtivati istinu, jer vjerujem da  si na svom nastupu u našem Nacinalnom pozorištu sasvim iskreno podijelila radost trenutka sa "starim prijateljima".
Ne želim te lagati jer hoću da vjerujem da je iz dubine tvoje  duše, kroz usta iz kojih su nekad izlazile  riječi otpjevane na tebi svojstven, fantastičan način, potpuno iskreno, bez i jedne jedine trunke foliranja, izašla misao pretočena u rečenicu kojom  priznaješ da ne bi bila srećna da si baš taj trenutak provela na nekom drugom mjestu.

Gospođo divo, slutila sam nakon tvojih beogradskih suza da će i iz nekad omražene ti Crne Gore kao u tvojoj pjesmi prići  "onaj tko ti je drag" i da će se sve nakon toga promjeniti.
Da ćeš nam bez obzira na prošlost u kojoj smo ti zadali mnogo briga i bez obzira na to što si prije samo dvije godine odbila poziv našeg mislioca iz Grblja  ipak doći, ali sam te očekivala par dana kasnije.

Nisam bila tamo,niti sam za biti tamo bila zainteresovana. Ne nisam bila  na skupu licemjera koji su kolektivno zaboravili da smo ti nanijeli mnogo zla, zbog čega si sa razlogom  bila   ljuta..
Nisam bila tamo na koncertu za   "velike" , mada i od njih, znamo mi to dobro ima i većih pa ne znam koliko je bio dobar izbor.
Nisam bila tamo kako me zbog tog čina ne bi  pomiješali sa  nekim lokalnim "velikanom" , daleko bilo.
Nisam, gospođo divo bila tamo ali se nadam da si zbog onog "tko je drag"  svojim "prijateljima starim"  za koje se više ne moraš pitati gdje su, jer su  se svi sem velikog štrumfa bez stida  pokazali pred tvojim
očima , ispjevala pjesmu koja najbolje oslikava tvoju veličinu i spremnost na praštanje..
"Kada voliš, vode mirno teku
  i nebo je kao suza čisto,
  stare rane više nas ne peku
  i dana za danom ništa nije isto.."

Nisam bila tamo, ali biću slobodna još da se nadam da  je veliki dio vas nakon ove pjesme  plakalo shvativši  da "do srca vodi svaki trag kad ti priđe onaj tko je drag", i da si ti upravo tim tragom došla zaboravljajući pri tom sve ružne riječi izgovornene na račun dužnih i nedužnih, malih i velikih i svih nas koji sa uništavanjem tvoje kuće nismo imali veze. Na račun svih onih koji možda tada nisu ni  bili rođeni..
Nisam bila tamo ali se nadam da ćeš shvatiti da nisi trebala da se ponašaš kao da si ti nama pravila pakao od života, jer su neki ovdašnji  "mi"   tebi to uradili.
Nadam se, divo od Konavla,  da nisi došla ovdje i prešla preko svega toga samo da bi uzela nešto  više od 22 poslanička bonusa, što je kod nas postala mjerna jedinica za novac..
Nadam se da si zaista uspjela zaboraviti sve što ti je učinjeno, jer samo na taj način mogla bi doći ovdje i biti srećna zbog toga. Iskreno,  ja koja nisam naučila praštati ne bih to mogla uraditi, ali svi smo različiti.

I ne zamjeram ti, divo  od Konavla, mada si, ako je to uopšte važno  u očima mnogih  nas "malih" nakon ovoga izgubila na značaju.
Ne zamjeram ti, daleko bilo, samo mi je  nekako krivo što  na istom mjestu nisi pjevala dva dana kasnije. Što nisi  skupa  sa svojim starim prijateljima  proslavila dvadesetu  godišnjicu  agresije na Dubrovnik.. Danas kad stare rane više ne peku, ne bi me začudilo da se i to počne slaviti.

Draga divo, ostaj mi zbogom i nekad, kad nekim drugim "velikim" ljudima budeš pjevala učini mi i otpjevaj na poklon od mene sama sebi jednu  pjesmu..
Draga divo, prvi i poslednji put u životu te molim otpjevaj je, poznata ti je:
..svemu je kraj moraš da shvatiš ako se vratiš, ako se vratiš..
"Ako se vratiš, ti ne sjećaj srce, na prošlu sreću, na stari kraj,
znaj samo jedno, ne mogu s tobom al tvoj je osmijeh još uvijek mi drag".

A ako se zaista vratiš, nećeš vidjeti suze što za tobom teku, ali nekad, dok su "veliki"  hitali da što prije rasčupaju tvoju imovinu mi mali, koji smo te voljeli plakali smo zbog tebe...